Za mene je otkriće godine u svijetu hrvatskih vinara Galić, premda mi je ovo tek 3. njegovo vino kojeg sam probao. Kupaža Merlota i Cabarnet Sauvignona u novosvjetskom stilu. Visok alkohol ali dobro ukomponiran, mirisno i voćno. Nakon jednog gutljaja pomislio sam kako bi ovo mogao biti novi restoranski hit jer je priličnog odmaka od klasičnog hrvatskog crnjaka a posjeduje sve elemente da ga zavoli šira vinska publika. 70 i nešto kuna, taman da nije jeftino. Vizualno i marketinški prilično dobro odrađeno. Napravljeno da se svidi ali sa ljubavlju i maštovito. Da je barem više ovakvih, komercijalnih ali pametno ispozicioniranih hrvatskih vina. — 12 years ago
Zadnje vrijeme često pijem Chardonnay a Krauthakerov gradi očekivanja od starta. Kombinacija drage mi sorte i vinara kojeg cijenim. Fino je, prepoznatljivost sorte je tu, i barique je tu a osjeća se i jaki utjecaj tla, slične note kao i Vladine Graševine. Baka je napravila pečene lignje se krumpirima. Super je sjelo. Dan kasnije isprobao sam ih sa raviolima sa paškim sirom. Opet pogodak. Krauthaker, Rosenberg, veliki grb, zlatni embossment tisak… Lijepo ukomponirano, vrlo lijepo. Vino je korektno i jako pitko ali bez karakterno. Sve je tu, i chardonnay, i svježina i kiseline i školovanje. Kad bi Vlado mogao proizvesti 2 milijona boca vjerojatno bi bio solidan izvozni proizvod. A od takvih se živi. — 12 years ago
Danijela Kramarić je ovo preporučila kao vino koje istinski vinski znalci biraju ispred Malvazije. Ne kužim zašto. Bit će da razumije nešto što ja ne. Chardonnay osrednjeg mirisa, fino uravnotežen sa dobro ukomponiranim alkoholom, solidnih kiselina i sa jakim osjećajem utjecaja istarskog tla. Lagana gorčina u aftertasteu, sve pršti od citrusa. Teško je nadmašit Galića i njegov uradak. Dao sam mu u startu ocjenu 6.5 ali nakon što je odstajalo 1 dan u boci sa vakum čepom razmišljam ozbiljno o tome da mu dam 7. Možda ipak Danijela zna nešto što ja ne znam?! — 12 years ago
Pravi, istinski, izvorni pelješki plavac. Ljetujem tamo 8 godina (točnije na Dingaču) i jedna čaša ovog Miloševog uratka vraća me tamo. I to mu je najbolja kritika. Aromatično ali izbalansirano vino gdje ništa ne iskače a tih 13,6% alkohola odaju karakter podneblja odakle je. A u mom sjećanju to je jedno vruće, divlje, surovo i prekrasno mjesto. Takav je i ovaj plavac. Pelješki plavac sa svim svojim manama i vrlinama. Subjektivan doživaljaj, naravno. Vrh “mainstream” plavaca bez dvojbe. Ostarit će koja boca u podrumu. — 12 years ago
To što je frend nazvao kćer Sofija bio je dovoljan razlog da otvorimo bugarsko vino. Nije mi izgledao impresioniran, frend. A meni je samo jedna riječ bila na pameti: sočno! Puno, bogato, lijepo i moćno. Razmišljam nije li me zaveo neki trik rađen iz tržišnih i komercijalnih razloga? Nije. Ali ponavljanje je majka mudrosti pa će par butelja uskoro završit na stolu u nekoj prohladnoj ljetnoj večeri u Gorskom kotaru, nakon što zadimljeni od roštilja konačno sjednemo za stol. Stvarno nevjerojatno vino za nevjerojatnih 50 kuna. 7,5/10 — 12 years ago
Stoji mi ovo već mjesecima jer nikako da nađem priliku za ovako ružnu etiketu i Traminac. Stvorilo mi je to i neku lošu percepciju i, rekoh, idem ga otvorit', očekujući jako malo i nekako uzimajući u obzir da je već prošlo svoj zenit ili da se pokvarilo. Kakvo iznenađenje i to pozitivno! Managing expectation? Možda, vjerojatno. Ovaj Traminac je pun, bogat, mirisan, sočan pa čak bi rekao i donekle kompleksan. Nema slatkoće, nema napornog i teškog bukea, vino je čisto, bistro i zlatno žuto. Unatoč kićastoj i groznoj etiketi koja čak nije ni kategorija retro. Sedmica čista, možda i nešto više, tek toliko da bude kontra ljepote, privlačnosti i pomodnosti vinskog tržišta danas. — 12 years ago
Šta se događa kad se boca ovakvog vina iz 2007, skladištena u stanu, otvori i odmah potoči za stolom? Hm…. vino u punoj snazi, reklo bi se. U mirisu upravo takvo ali u tijelu mnogo slabije nego što bi to očekivao od Dingača. Alkohol pršti na sve strane. Tanini divljaju, cijelo vino odaje divlji karakter, što inače prilično volim. 14.5% alkohola? Djeluje više, puno više. Nakon dva sata u boci i dalje je divlje ali kao da je ta divljina nekako prekrila sve ostalo. Nisam nikako zadovoljan s ovime i teško mi je Dingaču dat slabu ocjenu a da mu ne dam bar neki alibi u smislu lošeg skladištenja i ne-dekantiranja prije konzumacije. Morat ću probat Skaramučin Dingač ponovo i eventualno korigirat dojam. — 12 years ago
Neuspio eksperiment koji je išao u smjeru “potreba i zahtjeva tržišta” koji nisu do kraja definirani i interpretirani. Šećer i slatkoća ubijaju svaku ljepotu ako je i ima ispod. Ostavio sam ga da odstoji (jer mi je bilo nepitko) pa se slatkoća izgubila. Ono što je ostalo, loše je kao i ono što je otišlo. Teško, gorko, bezvezno. Paušalni pristup tržištu koji neće uspjet. — 12 years ago
Hrvoje Sepic
Hrvoje had this 11 years ago